Gost post: Počeci šminkanja

Danas vam donosim malu novost! Prvi gostujući post na mom malom blogu! Napisala ga je jedna meni jako draga osoba s kojom me život sasvim slučajno spojio i s kojom (opet sasvim slučajno) dijelim ime! Dame uživajte u prvom postu Monike Tadić na mome blogu!

Mama je imala veliku zbirku ruževa. Ne sjećam se brandova ali se dobro sjećam njihova mirisa i teksture. I danas svaki put kada kupujem ruž tražim taj miris. Ne znam kako bih ga točno opisala ali sam sigurna da znate na što mislim, onaj pravi miris ruža. Mislim da su L'orealovi ruževi Color Riche Collection Exclusive poprilično blizu. Po teksturi sam sretnija sa novijim ruževima, sjećam se kako su neki bili dosta teški za nanositi. Moja mama je imala običaj nanijeti malo ruža na prste, zatim to razmazati i staviti na obraze, znate, kao rumenilo. Zapravo i danas to nekada radi a ja joj se uvijek smijem, iako ponekad i nije loša opcija. No vratimo se djetinjstvu. Moje stavljanje rumenila nije uključivalo previše razmazivanja. Tako da, ako trenutno zamišljate malog klauna, to je dosta točna vizija.

Maskara koju je mama koristila otkako znam za sebe je Max Factor 2000 Calorie. Možda je imala i druge, ali te kutijice i te maskare se baš sjećam. I ja sam je koristila jedno vrijeme i moram priznati da mi je i danas jedna od dražih.

Pudere nikada nisam stavljala jer mi je to ipak bilo too much nakon sveg tog šarenila. Naravno ne smijem zaboraviti sjene i olovke. U 90-ima su jako bile popularne tamne olovke za usne. Kakva su to ocrtavanja bila. A pojam nude u rječniku sjenila u to vrijeme nije postojao. Što jača nijansa, to bolje. Tuš sam također otkrila u ranim godinama, ali to sam pronašla kod tetke. S prvim upoznavanjem nisam imala pojma što je to i kako se koristi. Zaključila sam da se kao i olovka za oči (kreon) stavlja na rub donjeg kapka. Tako sam jednog lijepog, sunčanog dana, ušla u kupaonicu u tetkinoj kući, popela se na malu stolicu i izvukla svoju prvu liniju tuša. Rezultat je bio katastrofalan, stavila sam ga na donji kapak, nećemo se lagati, nešto je otišlo i na bjeloočnicu. Trenutno peckanje izazvalo je plač, voda nije pomogla jer se tuš tako ne skida, a zvati nekoga nije dolazilo u obzir. Nekako sam uspjela skinuti to strašno crnilo i mudro odlučila ne uzimati ga više u ruke. Godinama kasnije, u srednjoj školi, izvukla sam liniju prema točnim make up zapovijedima i od tada ga stavljam 300-tinjak dana u godini. Ali  tetka je bila sasvim druga priča. Ona je imala sve i u svim bojama. A isto kao što moja nećakinja danas krade sve moje stvari, tako sam i ja uživala u tetkinim.

I za kraj ne smijem zaboraviti na parfeme. Ne znam sjeća li se tko još, ali jedno vrijeme su jako bili popularni Malizia i Shock. Sjećam se još mamine Rome od Laure Biagiotti, a mislim da je jedno vrijeme imala i Opium. U svakom slučaju teški i jaki mirisi su bili hit. Na svu sreću, danas volimo lakše parfeme sa svježim, cvjetnim mirisom.

I još nešto što mi je ostalo u sjećanju a nekako mi je drago i danas. To su kutijice sa različitom šminkom, uglavnom nekvalitetnom i kupljenom tkoznagdje. Dolazila je obavezno u kičastim ukrasnim kutijicama svakakvih oblika i uvijek bi se, nekim misterijem,  sve unutra zamrljalo i postalo beskorisno u jakom kratkom periodu.

Nakon šminkanja uslijedilo je ogledanje i igranje, oblačenje haljina i štikli. Zatim bi došla mama i uhvatila me na djelu. Dalje možete pretpostavit. Zašto Monika? Ti si mala! Ne smiješ više! Čuješ li me??? Uzmi kremu (Nivea plava uvijek u zauvijek) i skidaj to!!!

Nadam se da vas je post vratio u djetinjstvo i svakako mi reci sviđa li vam se ovakav tip gostujućih postova.

Koji su vaši počeci šminkanja? Koju ste vi šminku krale od mama? :D

Do čitanja :*


*Slike s preuzete s interneta.