O samopouzdanju s aknama se stalno priča. Stalno nas bombardiraju videima, člancima i čim već ne o tome kako su akne lijepe, kako je svako lice lijepo i kako se sa tim svim aknama po licu zaslužujes i trebaš osjećati samopouzdano i prelijepo svaki dan. 

ALI bilo koja osoba koja je ikada imala akne zna da ovo nije ni blizu istine. 

Ne probudiš se ujutro sretan svaki dan. Probudiš se ujutro i pitaš se zašto baš ja ili kad će više kraj ili ne da mi se nigdje iz kreveta danas. Probudiš se i ugledaš pet novih bubuljica na licu i mrziš ih i mrziš svoje lice. Onda odeš u školu i netko ti uperi prst u novopečenu ogromnu potkožnu bubuljicu na čelu i pita šta je to. Kažeš bubuljica, i onda ta osoba sva šokirana ne, ne ovo veliko što ti je na pola čela, ko neka čvoruga. I onda odeš kući poslije škole i plačeš jer si osmi razred i ne znaš drugačije. 

Teško je skupiti samopuzdanje s aknama. Teško je da te ne diraju komentari drugih i njihovi pogledi. Čak i kada te ne gledaju radi akni (u većini slučajeva te ne gledaju radi akni) misliš da gledaju. Misliš da je to jedina stvar koju će bilo tko primjetiti na tebi. Onda s vremena na vrijeme od neke užasno nepromišljene osobe dobiješ komentar pa tebe bi opisala kao onu s bubuljicama i potvrdi ti to tvoje razmišljanje. Ali to razmišljanje nije točno to je jednostavno naš podsvjesni užasni spotlight effect na djelu.


Dobro se sjećam osjećaja divljenja prijateljicama koje bi bez problema objavljivale svoje selfije. Koje bi bez problema došle na bilo kakav javni događaj bez pudera. Koje bi zavezale rep, a ne bacale svu kosu na lice. Dugo vremena se nisam osjećala samopouzdano u svjoj koži. Dugo vremena sam čekala da mi prestanu izlaziti akne da bih se osjećala sigurnom pokazati svoje golo lice.

Danas se nalazim miljama daleko od te situacije. Danas mi nije problem ovako javno objaviti slike bez trunke šminke (i Photoshopa) na sebi. Danas volim svoje lice i svoju kožu. Danas mi je smiješno pomisliti da me je tako nešto toliko bolilo. Jasno, odrasla sam osoba. Nisam više emocionalni tinedžer koji mjeri svoju vrijednost kroz oči drugih ljudi. Neke promjene u razmišljanju se jednostavno dogode same. Polako i neprimijetno se potpuno promijene kroz par godina. Ali neka druga naša razmišljanja zato ostaju. Nekih razmišljanja se podsvjesno ni ne želimo odreći, a neka druga jednostavno ne znamo kako promijeniti.


Ono što želim da ostane kao poruka ovog posta je da je uredu osjećati se loše. Uredu je htjeti promijeniti situaciju u kojoj se nalaziš (bila ona bubuljice na licu ili loša financijska sitacija ili nešto skroz deseto). Promjena je ključni dio onog što nas čini ljudima. Mijenjanje i napredovanje. Ne mogu zamisliti život bez napretka i to je sasvim logično.

Mislim da je uredu raditi na nečemu što ne voliš u vezi sebe ali mislim da nije uredu mrziti sebe zato što si nešto što ti misliš da ne bi trebao biti. Iako se možda ove sve pričice koje ja pričam čine brutalno ružnim ja kada pogledam unazad na godine svog života kada sam imala najteži oblik akni ne pomislim da je to bio užasno loš dio mog života. Iako sam imala sve te probleme, kada gledamo širu sliku ja sam bila sretna. Snimala sam neka smiješna videa, bila sam animator djeci, bila sam osoba s puno prijatelja, bila sam osoba koja svaki dan ide vani družiti se s tim svojim prijateljima. Nisam bila nesretna i mislim da je to u biti ono na čemu treba raditi. Okej u to vrijeme nisam imala samopouzdanja u svoj izgled, ali sam imala svoj život. Ako uočite da vam manjak samopuzdanja blokira život pod hitno tražite pomoć jer te godine nikada nećete dobiti nazad.

Možda je taj osjećaj sreće i zadovoljstva u biti tajna samopouzdanja. Samopouzdanje nije nešto što dobiješ pri rođenju i imaš zauvijek. Mislim da je samopouzdanje definitivno vještina na kojoj treba kontinuirano raditi.


Do čitanja <3 p="">

Ovo je jedan dugoočekivani post. Post o kojem razmišljam doslovno godinama ali za koji nikako da nađem riječi. I dalje ne znam jesu li ove moje riječi prave riječi ali sam ih odlučila napisati.

A long time ago in a galaxy far, far away

Još uvijek se sjećam prvog puta kada me je netko pitao što mi je to na licu, jesu li bubuljice. Bila je to neka moja prijateljica iz zgrade nakon koje runde gume. Bila sam još uvijek u osnovnoj školi i kako sam jako rano ušla u pubertet tako sam jako rano i dobila prve aknice na licu. Sada kad gledam te slike nije to bilo ništa strašno, ali se sjećam koliko me je tada pogađalo. Toliko da sam na to pitanje slagala da je neka alergija i da idem doktoru da mi dadne neke tablete.

Doktoru nisam otišla nit sam ikog pitala za ikakav savjet, samo mamu da mi kupi puder. Tako sam ja još u osnovnoj krenula svakodnevno stavljati puder. Puder koji je najčešće bio neki apsolutno pogrešan za moju kožu, ali tada mi je jedini cilj bio prekriti što više bubuljica s lica. Nisam ja ispod tog pudera nikada stavljala nikakve kreme i skidala bih ga samo pred spavanje.

Isprva sam bila jako sretna s tim svojim drugoklasnim puderima iz trafike ali nakon nekoliko godina korištenja došla je prva naplata mog groznog ponašanja prema svojoj koži. One male sitne bubuljice su polako nestajale i pretvarale se u one velike potkožne. Polako je postajalo bolno dirati lice ili spavati na strani jer bih uvijek imala neku potkožnu bubuljicu na čeljusti. Tada sam ja polako shvatila da ne mogu baš sama protiv ovog i odlučila poduzeti neke druge korake. Počela sam sama tražiti neke proizvode i probala bih svaki proizvod koji je obećavao instant rezultate. Kada nakon tjedan, dva ti rezultati ne bi došli ja bih se prebacila na sljedeće čudesno rješenje. I tako sam se vrtila u krug puno duže nego što sada želim priznati.

Not THAT long ago, but still in a galaxy far, far away

Shvatila sam da mi je lice jednako loše ako ne čak i malo gore od svog ovog mijenjanja proizvoda. Vratila sam se na kompjuter taj dan u nadi da nađem neki revolucionarniji proizvod od svih revolucionarnih koje sam do sada probala ali sam napokon nekim čudom izguglala da mi dermatolog može pomoći. (U ovom trenutku nisam znala da je dermatolog kojem se spremam otići vjerovatno najgora odluka koju sam donijela u svojoj dugoj karijeri života s aknama, ali o tome detaljnije u sljedećem postu). Ideja  odlaska doktoru mi u zadnjih par godina nije niti jednom pala na pamet. Otišla sam svojoj doktorici koja mi je zakazala termin kod dermatologinje koja u moje malo Žepče dolazi jednom tjedno iz Zenice.

Ta dermatologinja je bila onaj tip doktora nakon čijih termina se osjećaš loše. Nije ju zanimala nikakva moja prošlost s aknama. Nije mi dala da provjerim hormone. Nije mi postavila nikakvo pitanje. Nije mi dala nikakav savjet. Jedino što mi je dala bio je reklamni papirić nekog branda s kojim je u tom trenutku surađivala. Rekla mi je da kupim sve s tog popisa proizvoda i dođem na kontrolu za mjesec dana.

Ovdje ću završiti s kronološkim prikazom svog života jer je u ovom trenutku 2009. godina i daljne greške se ne čine kao početne greške u njezi kože lica. Pogotovo ako uzmemo u obzir da sam prvu bubuljicu na svojoj koži uočila 2004.

Da sumiramo...

Glavne greške koje sam odmah na početku uradila:

1. Nisam posjetila doktora, samim time nisam vadila hormone.
2. Kupovala sam i koristila najgore pudere od kojih su mi se stvarale dodatne bubuljice.
3. Mazala sam lice Niveinom plavom kremom i nekom Palmolive od kamilice za ruke!
4. Kasno sam krenula koristiti proizvode protiv akni. 
5. Kad sam krenula koristiti proizvode protiv akni nisam se informirala nego sam kupovala sve što je OK! preporučio.
6. Mijenjala sam proizvode jednom mjesečno.
7. Nisam išla dermatologu.
8. Nisam čitala o aknama iz kvalitetnih izvora.
9. Kopala sam po svom licu non-stop. 

Pokušavam se sjetiti i desete, jer mi se ne sviđa ovaj neparni broj ali eto ne mogu nešto izmisliti na ovoj temi ipak! :D

Na kraju želim dati savjet baš tebi, osobi koja je došla do kraja ovog posta jer je pronašla sebe u ovoj situaciji. Otiđi dobrom doktoru. Nemoj čekati da samo prođe. Nemoj da te bude stid tražiti pomoć od stručnjaka, samo zato su tu. I naravno, naruči se kod dobre kozmetičarke. Ja sam jednom tjedno putovala 174 km da bih došla na čišćenje lica i dala 50 KM da me sat vremena BOLI. I znaš što? Isplatilo se i opet bih uradila isto, samo što bih sada krenula ranije pa onda danas ne bih imala ovoliko ostataka i ožiljaka. Jasno mi je da mogu biti sretna što sam financijski mogla sebi priuštiti tako nešto ali zbog toga sam se odrekla nekih drugih stvari na koje su moji vršnjaci trošili novce.

P.S. Ovaj post je u nastajanju otkako sam otvorila blog. Ne volim baš duge postove i kad god bih ga pisala u glavi činio se predug i preopsežan i pretežak za napisati. Sada sam se tjerala po malo pisati danima i evo tu je. Ja sam zadovoljna i drago mi je da sam odlučila od ove teme napraviti sagu.

Prvi post u ovoj skincare sagi se nalazi OVDJE i u njemu se nalazi popis svih ostalih postova koje sam napisala i koje ću tek napisati na ovu temu. Slobodno ostavljajte komentare anonimno, privatno, javno, bilo kako ali pitajte ono što vas zanima.

Do čitanja :*

Nedavno sam dobila dva linka za popuste na Bookingu i Feelunique, pa pošto znam da među vama ima i putoholičara i šminkoholičara ostavljam ovdje oba! 

Za one koji još uvijek ne znaju Booking.com ima moje potpuno povjerenje i preko njega sam rezervirala svaki svoj smještaj na putovanjima zadnjih par godina. Jako je sigurno i cijeli proces rezervacije završi jako brzo i bezbolno (bez dugih poziva i objašnjavanja). Preporučit ću vam i dva smještaja koja sam posjetila ove godine i koji su me potpuno oduševili: u Zagrebu (advent je naravno da se mora otići) i Prištinu.

Na Booking linku dobijate 15 USD na karticu nakon što izađete iz smještaja koji ste rezervirali preko mog linka. 

BOOKING LINK

Pošto je ovo ipak beauty blog osjećam da ne moram dodatno predstavljati feelunique stranicu. Naravno da ima svega i naravno da imaju preslatke blagdanske poklončiće i ove godine! Preko mog linka možete dobiti 20% popusta na prvu narudžbu. 

FEELUNIQUE LINK

Do čitanja :*

Afrodita je jedan od onih brandova kojima se uvijek vraćamo. Scratch that. Jedan od onih brandova od kojih nikada i ne odlazimo. O Afroditinim proizvodima sam već pisala TU, TU i TU. Čak za ovaj post možemo reći da je remake jednog od starijih postova o kojima sam pričala upravo o svojim omiljenim Afroditinim proizvodima. Sada osjećam da sam napredovala i imam obraza napisati skoro pa isti post (s puno boljim slikama). :D

Tko god je ikada ušao na moj blog zna da imam masnu kožu pa time i kosu (doslovno naglasim u svakom skincare postu i nastavit ću naglašavati i znam da će me samo masnokošci razumijeti). DAKLE imaš problem: masna kosa - rješenje: Afroditin šampon od koprive. Najlakša jednadžba ikad. Stvarno sam probala more i more šampona. Kupovala i najskupljih i najjeftinijih. Išla na savjetovanja od ljekarne preko doktorice do frizerke. Ispitivala ljude na ulici. I nikada nisam našla bolji šampon od ovoga. 

Dva puta našamponiram, ispere se fino i stavim regenerator. Kosa mi stvarno bude najsvježija ikad. I kad god pomislim da nije toliko svježa od njega probam neki drugi i uvjerim se da jest.

Miriše mi super. Neupadljivo i svježe. Pomalo čak biljno, podsjeća na livadu s cvijećem. Ali ne onu livadu s cvijećem koja podsjeća na deterdžent za pranje veša. Nego neku na kojoj nisi nikada bila. Onu o kojoj si čitala u knjigama. 

Ne želim napisat sastav za osnovnu samo vam želim reći da je ovo šampon koji uvijek mora biti u kući osobe s masnom kosom. STVARNO vam kažem. Kome god sam ga preporučila ostao je uz njega. 

Ova pjena i razlog mog ponovnog pisanja ovog posta. U trenutku kada sam ju krenula koristiti u svojoj rutini cijela priča se promijenila. Potpuno je promijenila stanje mog lica. Trenutno pišem niz postova vezanih za moju cijelu povijest s aknama. Glavni post se nalazi na ovom linku.
Ovom proizvodu sam posvetila već jedan cijeli post pa o njemu sada neću duljiti nego ću vas uputiti na NJEGA. Također moj Holy Grail proizvod kojeg uvijek moram imati u kući. Apsolutni must have i spas za najezdu gadova zvanih akne te brzo i potpuno skidanje šminke. 

Proizvod koji mi je na prvu bio jako meh. Nisam skužila apsolutno ništa ni dobro ni loše od njih. Valjda zato što sam ih probala dok mi je lice bilo u top formi. 

Onda su lagano došli oni dani u mjesecu, popraćeni s puno baklava i naravno cijelo lice mi se u tri dana upalilo. Kako nisam imala ni jednu drugu masku u stanu stavim ostatak ove Afroditine s lavandom bez ikakvih očekivanja i ostanem oduševljena. 

U jako kratkom vremenu smiruje moje crvenilo i upaljenost i nekako popravlja opću teksturu i izgled kože. Testirala sam je nakon toga još jedno dvadeset puta dok se nisam uvjetila da je to to. Stvarno je super i od tada je stalni komad u mojoj postavi.

Recite mi koji su vaši omiljeni Afroditini proizvodi?

Koji proizvod vi koristite godinama i svaku godinu se dokaže vrijedan sve ljubavi koju mu dajete? 

Niz postova o njezi kože s aknama jednostavno ne bi bio potpun bez jednog posta o najboljim savjetima koje vam mogu dati iz vlastitog iskustva. Ako ti se ne da čitati svaki ostali post iz ove serije pročitaj ovaj jer je kratak i jasan, a dat će ti ono što tražiš. 

Kada sam prije skoro pet godina krenula pisati ovaj blog cilj mi je bio s vama podijeliti svoja iskustva vezana za probleme masne i problematične kože u nadi da ću nekome pomoći. Nikada mi nije bio cilj nešto prodavati ili pisati onako reda radi i za reklamu. Kako to inače biva u životu uvijek se pomalo udaljim od svog prvotnog cilja i odlutam. To mi se dogodilo i s ovim projektom bloga te sam se sama zasitila i nisam bila aktivna već duže vrijeme. 

Iz razloga što uskoro planiram lasersko uklanjanje ožiljaka i još neke stvari vezane za rješavanje posljednjih problema svoje kože osjetila sam potrebu da s vama podijelim cijelu svoju priču o aknama i ako sve dobro prođe na zimu, zaokružim i završim. 

Istina je da ja vjerovatno nikada neću imati glatku kožu bez proširenih pora i niti jedne akne ali je također istina da sam se kroz sve ove godine naučila brinuti o svojoj koži, razumjeti je i znati što mi odgovara i može pomoći a što ne.  

Ovo će biti niz međusobno povezanih postova te ću ispod staviti njihov popis i kasnije polako dodavati linkove.

Jako sam uzbuđena i radujem se ovim novim postovima koji slijede. Ako vi imate pitanja ili prijedloga za teme slobodno mi pišite ovdje u komentare ili u indox na Facebook stranici bloga ili Instagramu. 

Stvarno se trudim odgovoriti na sva pitanja koja dobijam i koja sam nastavila primati iako nisam pisala. Nikada mi nije problem podijeliti s vama ono što sam ja već prošla. Jedino što mi je važno da razumijete da ja nisam ni stručnjak ni dermatolog. Ovo su sve moja iskustva i moja mišljenja. Ako se ne slažete s njima i ako ove stvari vama nisu pomogle stvarno mi je žao i nadam se da ćete što prije naći vašu uspješnu rutinu. 

Puse do sljedećeg čitanja!

Jedan od novijih i omiljenih dodataka mojoj zimskoj garderobi je džemper ispleten by mama! Mislim da nema boljeg izgovora za povratnički post nego jedan savršeni komad robe ispleten ručno s puno strpljenja i ljubavi.

Hrpa proizvoda na jednom mjestu mi nikada ne izgleda fotogenično, ali kada nabavim ovoliko novih stvari u kratkom vremenskom roku jednostavno moram napraviti new in post!

Ovo je ružino ulje o koje sam čula divne stvari te ga odlučila iskušati na vlastitoj (dehidriranoj) koži. Pokazao se kao pun pogodak, uz to još i divno miriše. Ako slučajno još uvijek ne znate ništa o njemu onda svakako pročitajte recenziju jer mislim da bi se skoro pa svakome moglo svidjeti!

Maske koje sam jedva čekala u svom životu, a da to nisam ni znala! Isprva uopće nisam bila zainteresirana za njih, ali odlučila sam kupiti jednu, pa još jednu i onda i još jednu. Osvojile su me na prvo korištenje, bolje reći dvije su me osvojile, a treća baš i ne. O tome svakako nešto više pročitajte u recenziji koju napokon pišem, a koja je pošteno zaslužena od strane ovih divnih maski.

Slike su nastale na jedan jako vjetrovit (ali sretan!) dan, tako da ćete kosu morati ispričati. Nisam se odavno sredila i išla slikati sa sestrom, tako da nam je neki dan bilo super! Kako je bilo našem fotografu, to nemojte pitati! Ostatak slika pogledajte u postu, kao i detalje o Romwe stvarima koje su stigle u ovoj pošiljci.